Mnogi od nas ne spavaju onoliko koliko bi trebali. Umjesto da legnemo uveče na vrijeme, probudimo se bez podočnjaka, odmorni i spremni za nove pobjede, mi bindžujemo serije, skrolujemo po tiktoku, igramo Brawl Stars i onda… Onda sjutra zijevamo u školi ili na poslu i proklinjemo alarm obećavajući sebi da ćemo te noći konačno leći ranije i zaista se naspavati.

Ali, šta se onda desi? Pa, baš kad krenemo u krevet, javi se drug ili drugarica sa nekom prezanimljivom temom, simpatija prokomentariše Story, upalimo tu “samo još jednu” epizodu i dok trepnemo, već je prošla ponoć. I onda sve nanovo.

U nekom paralelnom svijetu savršene verzije nas dobijaju tih osam sati sna i sigurno se ne spremaju za školu ili posao razmišljajući o tome kako će da uskoče u krevet čim se vrate kući. Šta misliš, da li je isto i kod životinja? I, da li je i njima osam sati sna idealna mjera?

Kad dremanje postane vještina preživljavanja

Naravno da nije! Svaka životinja ima svoje spavaće navike, a neke od njih su toliko zanimljive da ih je prosto žalosno ne podijeliti sa drugima (recimo, sa nekim sa kim ne bi trebalo da vodimo razgovor u 2 ujutru).

Životinje su se, kao što već pretpostavljaš, na štošta u prirodi prilagodile, pa tako i da prežive uz vrlo malo sna. Tako, na primjer, sjeverni morski slonovi (životinje iz porodice foka) spavaju u prosjeku samo dva sata dnevno, i to u intervalima kraćim od 20 minuta. Pravi su majstori brzog dremanja!

Ovi morski sisari provode mjesece na otvorenom moru, sa tek povremenim kratkim boravcima na obali. Kad odluče da spavaju, najprije zarone između 60 i 100 metara ispod površine, zatim se opuste i prepuste laganom klizanju kroz vodu. U prvim minutima sna ostanu uspravni, ali kad uđu u REM fazu, tijelo im postane potpuno paralizovano. Tad se prevrnu naglavačke i polako spuštaju prema morskom dnu, praveći blage spirale.

Ova neobična strategija omogućava im da izbjegnu predatore, poput ajkula i kitova ubica, jer se spuštaju mnogo dublje nego što ovi lovci obično zalaze. Nakon pet do deset minuta sna, morski slonovi se bude i plivaju nazad ka površini, završavajući ovu rutinu za oko 20 minuta.

Roditelji na straži

Trakasti pingvini, recimo, dok su u gnijezdu – dremnu na hiljade puta dnevno, ali samo po nekoliko sekundi. Ovo im omogućava da budu neprekidno budni i zaštite svoje mladunce od grabljivica i drugih pingvina.

Njihove kolonije za gniježđenje su bučne i stresne, a opasnost dolazi i od grabljivica i od agresivnih susjednih pingvina. Ipak, ovakav fragmentirani san omogućava im da zaštite mladunce, a da ipak dobiju dovoljno odmora. Na ovaj način, trakasti pingvini balansiraju potrebu mozga za odmorom sa obavezama roditeljstva. I nisu jedini u tome!

Slični obrasci javljaju se i kod morskih sisara, poput delfina i kitova ubica, koji mogu ostati budni nedeljama kako bi zaštitili mladunce, a sa ne toliko drugačijom roditeljskom mukom se bore i ljudi o čemu može posvjedočiti bilo koji novopečeni roditelj iz tvog okruženja.

Ptice lete, a irvasi dremaju uz obrok

E sad, neke životinje evoluirale su tako da mogu da obavljaju više stvari dok spavaju. Fregate, ptice koje prelaze okeane i prkose zakonima leta, mogu da ostanu u vazduhu i do dva mjeseca bez slijetanja. Ovo je impresivnije čak i od 19-satnog leta Amelije Erhart iz 1932. godine. Međutim, to nije sve! Iste te ptice mogu čak i da spavaju (jeste, da spavaju!) dok lete iznad talasa, što je nešto čime su zadivljeni i najveći svjetski naučnici.

Irvasi, s druge strane, su fantastični iz nešto drugačijeg razloga. Oni mogu da spavaju dok jedu (znam, zvuči nemoguće), što im omogućava da zadovolje potrebu za odmorom tokom kratkih ljetnjih mjeseci, ali i pripreme se za dugu arktičku zimu oskudnu hranom. Kako to rade, nikome nije jasno, ali naučnici se neće smiriti dok ne otkriju u potpunosti ovu misteriju.

Zašto ljudi spavaju manje od majmuna?

Ipak, obrasci ljudskog sna prilično su ekstremni u poređenju sa našim najbližim rođacima.

Ostali primati spavaju od devet do petnaest sati dnevno, a mi samo osam (i to kad se potrefe savršeni uslovi). Zašto je to tako? Pa, ljudi su možda evoluirali tako da mogu da funkcionišu s manje sna jer život na zemlji, za razliku od života na drveću, zahtijeva više vremena za budnost.

Pored toga, ključ za preživljavanje ljudi jeste u učenju novih vještina i građenju društvenih veza, a i učenje i druženje oduzimaju vrijeme predviđeno za san. Da ne pričamo tek o bindžovanju i skrolovanju. Šta ti misliš da je razlog?

Ako imaš neki komentar ili ideju za zanimljivu temu o kojoj želiš da čitaš na našem blogu, piši nam na [email protected] ili nam se obrati putem Instagram stranice ili naloga na Facebooku.