Kada samo čujem nešto što probudi i najmanje interesovanje u meni, sekunda je dovoljna da se zaputim u potragu za foto + video materijalima. Jednostavno želim da vidim kako izgleda to što je uspjelo da me zainteresuje, saznam kako funkcioniše i sve to ako može sad i odmah. Tako je vremenom Instagram postao moj Gugl, a tamo, vjerovatno i više nego igdje, eto i kompjuterski generisanih influensera.
Kad sam prvi put otkrila neke od njih, sjećam se da sam bila prilično umorna i pospana zbog čega i nisam bila sasvim sigurna u to gledam li osobu od krvi i mesa ili “ličnosti” kreirane uz pomoć računarske grafike i mašinskog učenja. Brojna istraživanja zapravo i ukazuju na to da određeni broj ljudi nije ni svjestan da prati virtuelne a ne ličnosti koje postoje i u stvarnom prostoru. Ono što je mene momentalno razbudilo jesu podaci o broju pratilaca ovih ličnosti (čitaj: saradnje sa svjetskim brendovima, čitaj dalje: zarada koju time ostvaruju) koji su zaista nevjerovatni.
Koja li je tajna kompjuterski generisanih influensera?
Ukratko, pojedinci ili kompanije sa dovoljno znanja i vještina, uz pomoć već pomenute računarske grafike, mašinskog učenja i vještačke inteligencije, stvaraju likove koje podsjećaju na crtane junake (baci pogled na Noonoouri koja je sarađivala čak i sa modnom kućom Dior) ili, sve češće, prilično realistične modele (recimo Shudu koja je prvi digitalni supermodel i krasila je naslovnice mnogih modnih časopisa).
Kreirani su tako da u što većoj mjeri podsjećaju na stvarne ljude. Recimo, tu je Imma iz Tokija koja voli modu i film. Imamo i Miquelu iz Los Anđelesa koja ima 19 godina i zalaže se za #BlackLivesMatter pokret. Ranije pomenuta Noornoouri je veganka i aktivistkinja. Za njih i sve ostale kompjuterski generisane influensere jedno je zajedničko: njihovi kreatori su ti koji pažljivo odlučuju kako će svako od njih izgledati, kako će se ponašati, koje stavove će dijeliti na društvenim mrežama, sa kim će sarađivati i, na kraju, oni su ti koji će ubirati plodove rada.
Zašto brendovi žele da sarađuju sa influenserima koji (ne) postoje?
Vrlo je jednostavno: sadržaj koji oni kreiraju ima dobru prođu, a često je povoljnije ugovoriti saradnju sa ovim nego sa influenserima koji postoje i u realnom prostoru. Uz to, kako govorimo o virtuelnim ličnostima, oni u svakom trenutku mogu biti bilo gdje na planeti, što baš i nije slučaj sa nama bliskijim influenserima.
| Dva primjera koja će ti pomoći da stekneš širu sliku Miguela je proglašena jednom od 25 najuticajnijih ličnosti prema Time magazinu. U svojoj bogatoj karijeri sarađivala je sa brendovima među kojima su Samsung, Prada i Calvin Klein. Ima svoje pjesme i muzičke spotove koje možeš pronaći na njenom YouTube kanalu, baš kao i intervjue sa poznatim ličnostima. Imma je sarađivala sa brendovima kao što su Burberry, Adidas i IKEA. Za nju je IKEA 2020. godine kreirala instalaciju koja bi bila njen dom u stvarnom svijetu. Naravno, njeni pratioci su za to saznali od nje same jer ih je o svojim redovnim stvarima obavještavala “istražujući” svaki kutak njene nove kuće. |
Osim na Instagramu, veliki broj ovih influensera je prisutan i na drugim platformama. Učestvuju u TikTok izazovima, postavljaju sadržaj na YouTube platformi, neki dijele i svoje pjesme, a sav sadržaj koji jedan brend poželi može se kreirati i plasirati relativno brzo.
Kao i za robote generalno, mišljenja ljudi o kompjuterski generisanim influenserima su podijeljena. Međutim, iako samo na Meta platformama postoji preko 2000 kompjuterski generisanih influensera, mnogi vjeruju da oni neće zamijeniti stvarne influensere. Barem ne još uvijek. Ipak, ako voliš tehnologiju i zanima te šta je sledeće što će neki od ovih influensera smisliti, nadam se da ćeš se baciti na istraživanje i zanimljiva saznanja podijeliti sa nama.
