Zamisli da u realnom vremenu možeš da znaš na kojem kraju svijeta se dešava zemljotres. Ili da raspolažeš sa podacima o seizmičkim aktivnostima na Mjesecu. Ustvari, ne da znaš, to svakako možeš, već da osjećaš.
To nije nikakva novost za Mun Rivas, koreografkinju i plesačicu koju smo imali priliku da slušamo na Spark.me konferenciji 2018. godine. Ona i Nil Harbison osim što su prijatelji iz djetinjstva, su i kiborg umjetnici koji su još 2010. godine osnovali Kiborg fondaciju. Ako ti ništa nije jasno, objašnjenje stiže u nastavku.
Kako je moguće osjetiti sve zemljotrese koji se dešavaju na planeti?
Iako se izražava kroz pokret, Mun je u jednom trenutku poželjela više: da pokret doživi na neki novi način. Sve je počelo uređajem koji je nosila oko ruke i koji bi, kada ga usmjeri ka nekome, davao informaciju o prosječnoj brzini te osobe.
Mun je ubrzo shvatila glavne nedostatke: nije htjela da stalno nosi uređaj sa sobom, nije je zanimala puka informacija već osjećaj, a i bila je svjesna da uperiti uređaj u nekoga iz čista mira i nije baš najprijatnija stvar na svijetu. Tako je došla do minđuša koje su joj omogućile da, u zavisnosti od jačine vibracije, osjeti brzinu ljudi u blizini.
Bilo je zanimljivo neko vrijeme, ali ubrzo je poželjela da osjeti i pokret koji ne dolazi od ljudi, a ni od živih bića generalno. Nije prošlo previše do sljedećeg bitnog trenutka: ugradnje dva implanta, po jednog u svakom stopalu, koja su joj omogućavala da osjeti vibraciju svakog puta kada se na Zemlji dogodi zemljotres.
Stvari funkcionišu jednostavno: ako sada boravi u Crnoj Gori, a zemljotres se događa u Kolumbiji ili Japanu, ona će to osjetiti istog trenutka. Koliko je zemljotres jak, znaće po intenzitetu vibracije u stopalima. A kao što nam je otkrila u govoru, nije se zaustavila na tome već na isti način dobija uvid u seizmičke aktivnosti na Mjesecu.
Ko je prvi zvanično priznati kiborg na svijetu?
Nil Harbison je čovjek koji je ubjedio vladu Ujedinjenog Kraljevstva da antena na njegovoj glavi nije elektronski uređaj, već produžetak njegovog tijela zbog čega ne bi trebalo da mijenja fotografiju na pasošu na kojoj je pomenuta antena. Time je on postao prvi zvanično priznati kiborg na svijetu.
Nil od rođenja boluje od ahromatopsije – rijetke bolesti zbog koje svijet vidi u nijansama sive. Iako je kao mali pokušavao da ignoriše postojanja boja, to nije bilo moguće u svijetu u kojem su boje dio svakodnevice. Kao što znaš, da li ćemo dobiti toplu ili hladnu vodu na slavini uglavnom zavisi od toga hoćemo li je okrenuti u pravcu crvenog ili plavog kruga. Isto tako, ako bolujemo od ove bolesti biće nam isto da li gledamo u zastavu Irske, Francuske ili Italije. I tako u nedogled.
S obzirom na to da svaka boja ima svoju frekvenciju, odnosno zvuk, te da nije htio da koristi ili nosi, već da on sam, kako kaže, postane tehnologija, rodila se, a zatim i zaživjela ideja o anteni.
Nilu su ugrađena 4 implanta:
- dva koja drže antenu,
- čip za detekciju boja i slanje vibracija koje Nil čuje i tako raspoznaje boje i
- čip za internet konekciju (zahvaljujući tome mu, između ostalog, neki od prijatelja koji imaju tu mogućnost putem live steam-a preko telefona šalju zapis predjela u kom se nalaze, a njihove boje Nil ima priliku da osjeti).
Nil na ovaj način registruje i spektar koji je ljudskom oku nevidljiv, poput infracrvenog i ultraljubičastog zračenja, a povezan je i sa Međunarodnom svemirskom stanicom. Zbog toga smo, iz prve ruke saznali i to da su boje u svemiru mnogo intenzivnije.
Šta je zajedničko za Mun i Nila?
Nil nam je objasnio da ne primjećuje razliku između softvera i svog mozga. Internet ne doživljava samo kao alat i sredstvo komunikacije, već kao produžetak čula. Za sebe kaže da je kiborg i da samog sebe smatra tehnologijom.
I jedno i drugo su kiborg umjetnici i, kako je to Mun objasnila, tehnologiju ne koriste samo kao alat, već kao dio njihovog tijela. Umjetnost, umjetnik/ca i umjetnički prostor – sve to dio je jedne osobe. Ta osoba ima moć da odlučuje u kom formatu će doživljaj predstaviti publici. Kako to rade njih dvoje, imali smo priliku da čujemo prije 4 godine. Vrlo je zanimljivo i neobično, zato poslušaj i ne zaboravi da svoje utiske podijeliš sa nama.