Bez obzira na to što ne živim više sa roditeljima, za neke od omiljenih stvari iz djetinjstva i dan danas u milimetar znam gdje se tačno nalaze u mojoj dječijoj sobi. Jedna od njih je globus-lampa. Izdržala je sve “uključi-isključi-i-tako-dok-prst-ne-zaboli” epizode, naginjanje pod svakim mogućim uglom, okretanje, upiranje prstom kad zatvorenih očiju određujem koje mjesto danas u mašti posjećujem…
Nakon svih druženja sa globusom, geografske karte u učionici iz geografije mi i nisu bile toliko zanimljive. Atlas koji sam uvijek morala imati na času, još manje. Ako isto važi kod tebe i vodiš se onim “što se mora (ni)je teško”, hajde da bar pokušamo stvari učiniti zanimljivim.
Sa časa geografije “bježimo” na čas istorije gdje nas čeka Anaksimander
Ako se pitaš šta je uopšte interesantno u vezi sa još jednom istorijskom ličnošću čije ime iz prvog pokušaja možda ni ne možeš izgovoriti, čitaj dalje. Govorimo o ličnosti koju su pamtili kao prvog Grka koji je objavljivao pisane dokumente o prirodi. Učio je od Talesa, a podučavao Pitagoru. Slično nama zaljubljenim u STEM oblasti, oduvijek se zanimao za nauku: fiziku, matematiku, astronomiju… I kao da sve to nije dovoljno, smatra se praocem geografije.
Koristeći se svojim znanjima i zahvaljujući ogromnoj želji da objasni svijet i njegovu strukturu, Anaksimander je kreirao prvu objavljenu kartu svijeta. Istina, iako ne toliko detaljna, ipak je bila veoma značajna jer je upravo njegova karta bila prvi pokušaj prikazivanja cijelog svijeta – ili makar njemu tada poznatih djelova (sjeti se, pričamo o antičkoj Grčkoj).
Sada ti je vjerovatno jasno koliko su njegovi zapisi bili dragocjeni za razvoj geografije i kartografije. Da, kartografija – sigurno ne najpopularnija ali ništa manje zanimljiva od drugih nauka.
Šta je i čime se bavi kartografija?
Ko zna kako bi izgledala ona moja globus-lampa i sve karte u učionici geografije da se kartografija nije razvijala nakon Anaksimandera. U najkraćim crtama, ovo je nauka koja se bavi izučavanjem i izradom karata i globusa i svim onim što vidimo na njima.
E sad, kako zemlja nije ravna ploča kao što se nekada smatralo, vjerovatno je prvo što te zanima na koji način se zakrivljena površina Zemlje “prenosi” na ravan. Odgovor je: načina je zapravo više, u svakom se oslanjamo na matematiku, a sve to proučava posebna grana kartografije koja se zove teorija kartografskih projekcija.
Upravo se te različite kartografske projekcije koriste pri izradi karata, ali svakoj je zajedničko jedno: deformacije su neizbježne zbog čega se ne može postići vjeran prikaz Zemljine površine. Ili se deformišu udaljenosti, ili su to površine i uglovi. Čak i kad je jedno od to dvoje u redu, ono drugo koči i tako nema projekcije kojom se u isto vrijeme mogu izbjeći obje deformacije.
Ljepota jeste u nesavršenosti, a jedna od svrha karte je da se bolje upoznamo sa svijetom oko nas i steknemo makar neki širi prostorni orjentir. Uostalom, ako je sudeći po Karti svjeta iz 6. vijeka prije nove ere koja se čuva u Britanskom muzeju, ta potreba postojala je od davnina. Danas, zahvaljujući razvoju tehnologije, gotovo da se o svakom kutku Zemlje možemo bolje informisati uz pomoć različitih izvora. Ipak, čar nije ista ako prije toga bar jednom ne okreneš globus ili prstom ispratiš tok neke od rijeka svijeta na karti.
Preporučujem da probaš i čekam utiske. 🙂