Vjerujem da znaš za Playstation, PC, Xbox, Nintendo Switch, kao i bezbroj drugih primjera konzola i uređaja koji postoje i na kojima možeš igrati video-igre. Isto tako vjerujem i da su male šanse da neki od njih nemaš kući ili da, ukoliko ga nemaš, ili skupljaš za njega ili visiš u nekoj od igraonica baš zato jer želiš da dio svog slobodnog vremena provedeš igrajući te (uglavnom kao posledica nerazumijevanja), na lošem glasu, video-igre.
Inspirisana 12. septembrom, danom koji se u svijetu slavi baš kao Međunarodni dan video-igara, kao neko ko je dobar dio života proveo ne samo igrajući video-igre nego i razmišljajući o benefitima koje osoba koja ih igra ima (jer je trebalo ubjediti mater familijasa da mi nekad progleda kroz prste kad visim za računarom), odlučila sam da sastavim za tebe listu lijepih i jako bitnih vještina koje možeš razviti uz pomoć video-igara. Nadam se da će ti poslužiti i kao motivacija da se u nekim video-igrama koje su se do sada možda preskakale – oprobaš, ali i još bitnije – kao jak argument i roditeljima i nastavnicima kada sledeći put krenu da pričaju o negativnim stranama gejminga i razlozima zašto ne treba da igraš video-igre.
1. Video-igre te uče strateškom planiranju
U igricama, često da bi osoba mogla da pređe na naredni nivo mora ne samo da odradi konkretan zadatak već i da u sklopu njega pokupi sve ono što je neizrečeno, a nalazi se u dizajnu igre i dobro isplanira svoje korake. Ili, da to prevedemo, većina video-igara su zapravo zagonetke koje zahtijevaju strateško razmišljanje za rješavanje i dobru koncentraciju kako bi obratili pažnju na svaki mogući detalj.
Jedna od najpopularnijih igara među klincima – Minecraft, recimo, zahtijeva od igrača da razmišljaju o osnovnim taktikama preživljavanja kako bi ostali živi u igri. Moraš da naučiš kako da izgradiš kuću ukoliko želiš da se odbraniš od noćnih stvorenja, kako da kopaš rude za izradu opreme, kako da pronalaziš održive načine za proizvodnju izvora hrane i još mnogo toga. Djeca koja izložena igrama poput ove koja ih ne samo tjera da razmišljaju i planiraju već i da izgrade konkretnu strategiju kao put do pobjede, grade i dobre navike. Logično je da će ista ta djeca potruditi da takvu vještinu prenesu na neki drugi aspekt njihovog života kada on to bude zahtijevao, bilo da su u pitanju fakultet, karijera ili bilo šta drugo.
2. Video-igre pomažu razvijanju koordinacije oko-ruka
Ako u bilo kom razgovoru na temu dobrih i/ili loših strana gejminga pomeneš to da video-igre pomažu da se izgradi bolja koordinacija ruku i očiju, nećeš pogriješiti. Vizuomotorna koordinacija (koordinacija oko-ruka) predstavlja sposobnost oka da prati ruku u toku izvršavanja radnje. To je složen proces kojim počinjemo da ovladavamo kao djeca već od najranijeg uzrasta. Manipulativna spretnost, grube motoričke aktivnosti, usvajanje nekih školskih vještina i sve što slijedi nakon toga uslovljeno je dobro razvijenom vizuomotornom koordinacijom, a ona se, pazi sad – može poboljšati ako igraš video-igre.
CBS News je 2004. objavio članak u sklopu kog je i istraživanje kojim je zaključeno da su doktori koji su proveli najmanje tri sata nedjeljno igrajući video-igre od mlađih nogu napravili oko 37% manje grešaka u laparoskopskoj hirurgiji i obavili zadatak 27% brže od kolega koji se u mladosti nisu pretjerano bavili igranjem video-igara. Jasno je da povećanje koordinacije ruku i očiju može biti korisno u mnogim aspektima života (recimo, u njihovom može uticati na to da postanu bolji hirurzi), ali ono pomaže i da budeš efikasniji u obavljanju svakodnevnih zadataka. Stvari kao što su kuvanje, hvatanje predmeta, sviranje instrumenta dok čitaš note ili bilo koja druga aktivnost koja zahtijeva koordinaciju ruku i očiju imaće velike koristi od zdrave količine igranja video-igara (akcenat na ovome zdrave, naravno).
3. Video-igre te uče logičkom razmišljanju
Većina video-igara zahtijeva i određeni nivo logičkog razmišljanja. Od igrača se zahtijeva da razmisli o sledećem najboljem potezu u vezi sa trenutnom situacijom i koji su alati koji se nalaze oko njega, a da ih može iskoristiti u svoju korist. Kako te obučavaju da konstantno razmišljaš i svemu pristupaš mirno, pribrano i logički, to polako postaje navika koja ti može pomoći da doneseš zrelije odluke u budućnosti. Kada se djeca naviknu na ovo reakcionarno stanje logičkog razmišljanja, to im pomaže da donose informisane odluke mnogo brže i odlučnije od svojih kolega koji nisu igrači.
4. Video-igre podstiču razvijanje kreativnosti
Kreativnost je nešto što se ne može naučiti, već talenat koji se mora otkriti i onda njegovati i dalje razvijati. Djeca koja igraju video-igre, baš kao i ona koja više čitaju, često će se pokazati kao kreativnija u zadacima kao što su crtanje ili pisanje od svojih vršnjaka. Stoga, zašto ne iskoristiti i video-igre kao jedan od načina da oslobodiš kreativnost na način na koji želiš?
Imaj na umu da su igre kao Terraria, Minecraft koji sam već pomenula, ili, recimo, Little Big Planet, toliko popularne (iako su neke od njih prilično stare) zato što dozvoljavaju igračima da rade šta god žele, pri čemu je jedino ograničenje njihova kreativnost.
Ovdje ti ostavljam listu popularnih video-igara koje će probuditi svaku kreativnu kosku u tvom tijelu pritom ti omogućiti da se uz to lijepo zabaviš.
5. Video-igre pomažu i kod finansijskog planiranja
Većina video-igara ima sopstvene valute koje se koriste za kupovinu stvari (oprema, napitci, nekad i novi igrači ili novi skin za određenog igrača). U pitanju je nešto što pomaže djeci da internalizuju vrijednost novca i omogućava im da vježbaju zaradu i štednju bez rizika od bilo kakvog finansijskog gubitka. Na ovaj način, potpuno bezbjedno, ali i nesvjesno kupiš finansijske vještine koje će ti biti od velike pomoći i u stvarnom svijetu.
Uostalom, i kad se desi da pukneš sve što si uštedio/la na neki skin jer ne možeš da odoliš (to možda najbolje zna moj Brawl Stars account jer Nita i Poco prosto moraju da imaju svaki mogući skin koji postoji), i to je lekcija koja će ti koristiti u životu.
Pa, šta smo zaključili?
U životu ćeš najčešće sresti ili ljude koji ne podnose video-igre (i, ironično, o njima znaju vrlo malo) ili su toliki ljubitelji da će u hvaljenju možda i pretjerati. Recimo, tvrdiće da su SVE video-igre sjajne i da te čine pametnijim. Ovo, naravno, i ti znaš da nije istina. Inteligencija je širok pojam i ne znamo niti možemo utvrditi koliki efekat video-igre imaju na nju. Isto tako ni sve video-igre nisu sjajne, iako im moramo priznati da jesu zabavne. Ali, ono što sa sigurnošću znamo (i gdje imamo kao pokriće mnoga istraživanja) jeste da, iako ne utiču možda direktno na inteligenciju, video-igre pomažu koncentraciji, poboljšavaju sposobnost donošenja odluka i rješavanja problema u takmičarskom okruženju i, u većini slučajeva, poboljšavaju i pamćenje.
Sve ovo, zajedno sa vještinama navedenim gore, dovoljno je razloga i da roditeljima poljuljaš teoriju da je gejming najveće zlo i da se ti možda posvetiš video-igrama na nešto drugačiji način, recimo – birajući video-igre baš prema tome na koje ti vještine i utiču.
Želim ti srećan Međunarodni dan video-igara i nadam se da ćeš ga provesti igrajući nešto što voliš, bilo da je u pitanju nešto novo ili neka starija igrica za koju do sad možda nisi imao/la prilike ili vremena da joj se posvetiš. Meni su prije nekoliko dana zamjerili što kao neko ko voli zmajeve još uvijek nisam igrala Skyrim, tako da mislim da je jasno koji je moj plan za danas.