Uhvatiš li sebe nekada kako maštaš o studijama u inostranstvu, dalekim gradovima i velikim mogućnostima koje oni donose? Danas ti upravo donosimo priču o studentu jednog od najpoznatijih univerziteta na svijetu koja će te inspirisati da se odvažiš i pokušaš da ostvariš svoje snove, čak i onda kada se čine skoro nemogućim!

U prethodnim člancima, govorili smo o polaznicima DoMEn škole programiranja koji su danas uspješni programeri, koji svakog dana kreiraju nove algoritme i rješavaju složene matematičke probleme. Ipak, danas govorimo o bivšem polazniku, koji je, nakon završenog Prirodno-matematičkog fakulteta u Podgorici i smjera računarskih nauka, donekle promijenio svoju profesiju.

Riječ je o Matiji Tapuškoviću, doktorandu na Matematičkom institutu univerziteta u Oksfordu. Kako bismo makar malo zavirili u jedan od najpoznatijih univerziteta u svijetu, u pomoć smo pozvali Matiju koji nam prenosi svoje utiske direktno iz Oksforda!

Oksford je sjajno mjesto za život i bavljenje naukom. Ima sve prednosti malog grada, ali se stalno nešto dešava tako da nikad nije dosadno. Jedinstveni sistem koledža* omogućava kontakt sa ljudima iz različitih oblasti kroz veliki broj društvenih događanja. Glavna prednost za studente doktorskih studija je stalna izloženost najvećim imenima u njihovim oblastima – pored stalnog akademskog osoblja Univerziteta, svaka istraživačka grupa ima i nedeljne seminare na kojima imamo priliku da razgovaramo sa probranim ljudima iz cijelog svijeta.
*Sistem koledža nije jedinstven jer isti takav postoji na Kembridžu, ali mi ovdje volimo da ignorišemo njihovo postojanje. 🙂 “

Matija je, nakon što je nekoliko godina radio kao programer u Crnoj Gori, odlučio da nastavi sa svojim obrazovanjem i usavršavanjem, a ljubav prema matematici je presudila da upiše upravo ove studije.

“Što sam se više bavio programiranjem to mi je bilo jasnije da me interesuju teorijski djelovi računarskih nauka. Bio sam sve manje zaintersovan za praktične aspekte kao što su implementacija rješenja, pisanje visokokvalitetnog koda, skalabilnost, debagovanje, itd. Dobar programer mora imati entuzijazma i talenta za obije strane posla, zbog čega izuzetno poštujem one koji su dobri u njemu. Ja sam sa druge strane odlučio da istražim dublje teorijsku stranu kroz Master studije matematike u okviru ALGANT programa univerziteta u Milanu (Italija) i Bordou (Francuska). Kada sam ih upisao i dalje sam mislio da postoji dobra šansa da se vratim programiranju, ali su mi teme o kojima sam učio postale previše interestantne.”

Trenutno radi kao saradnik na nekoliko predmeta na prestižnom Oksfordskom univerzitetu. Sigurno da ti je prva pomisao kako je mjesto na ovom univerzitetu teško obezbijediti, ali Matija je dokaz da se trud i upornost isplate. Njegove studije i rad su u potpunosti pokrivene stipendijom Univerziteta koja je djelimično finanisrana kroz grant Evropske Istraživačke Komisije (ERC)

Ukoliko su ti potrebne neke “prečice” kada su učenje i istraživanje u pitanju, donosimo ti savjete profesionalca! Matijina strategija glasi ovako:

“Kad god sam pokušao da razumijem neku novu temu pročitao sam puno uvoda u knjige, po nekoliko poglavlja manjeg broja knjiga i jako malo knjiga od korice do korice – ako i jednu. Isto važi za naučne radove. Lak pristup informacijama nam svima omogućava da istražimo svako interesovanje onoliko duboko koliko nam odgovara, što se ja trudim da koristim. Ipak, nešto na šta obraćam pažnju kada se radi o temi koja mi je stvarno bitna je da se potrudim da priđem što bliže originalnom izvoru ideja ili podataka. Ovo je važno jer na internetu postoji previše prepričavanja svake teme, čak i u akademskoj sferi.”

Kako smo napomenuli u uvodu, Matija je bio i jedan od polaznika prvih generacija DoMEn škole programiranja, pa o cijelom programu ovako danas govori:

Škola programiranja je sjajna inicijativa. Omogućila mi je da svoje programerske ambicije usmjerim i brzo napredujem, mada je tada bila na samom početku – mislim da sam bio na drugom izdanju Ljetnje škole u Kolašinu. Pored nastave, i atmosfera i druženje su bili sjajni. Spiritus movens škole – Profesor Goran Šuković, je sigurno najbolji čovjek koga mogu da zamislim za taj posao, a njegovi pomoćnici – mlađi profesori PMF-a i bivši studenti škole, čine stvari dinamičnim i interesantnim na svoj način. Siguran sam da je sa iskustvom sada sve još bolje.”

Trenutno piše svoj naučni rad na temu Galoisove teorije perioda, koja pripada oblasti aritmetičke algebarske geometrije.

“Klasična teorija Galoa je nastala početkom 19. vijeka kada je Evarist Galoa istraživao rješenja polinomialnih jednačina prateći rad Nilsa Abela. Rješenja polinomijalnih jednačina povezuje određena struktura – zamislite crtež hemijskog molekula gdje su ova rješenja atomi molekula. Ove strukture imaju veliki broj simetrija, i te simetrije su ono što teorija Galoa opisuje. Skoro 150 godina kasnije, francuski matematičar Aleksandar Grotendik, u svojoj potrazi za dubokim vezama između klasičnih grana matematike – geometrije i teorije brojeva, pokazao je kako se teorija Galoa može uopštiti tako da klasična teorija predstavlja samo jednodimenzionalni slučaj opštije teorije koja pokriva mnogo veću klasu brojeva.

Ova veća klasa brojeva su periodi, i pokriva mnoge brojeve od velike važnosti u matematici, kao na primjer pi i vrijednosti Rimanove Zeta funkcije. Razlog zbog kojih ih zovemo “periodi” je što se ovakvi brojevi pojavljuju već u radu Galileja, koji je proučavao period klatna, i Keplera, koji je proučavao periode planetarnog kretanja oko sunca. Teorija perioda je i dalje vrlo otvoreno polje istraživanja, dobrim dijelom zbog toga što za svoju geometrijsku osnovu ima teoriju motiva, koja je u poslednjih nekoliko decenija dovela do velikih rezultata u teoriji brojeva, uprkos tome što se još uvijek dobim dijelom oslanja na duboke nedokazane hipoteze. Ovdje bi valjalo da stanemo ako mislimo da zadržimo ova dva preostala čitaoca. 🙂 Recimo samo da se moje istraživanje odnosi na neke nepoznate aspekte ove priče.

Za one koji su stvarno zainteresovani, jedna konkretna tema o kojoj upravo pripremam rad je obrađena detaljno, ali razumljivo, u članku Quanta Magazina čiji novinar je intervjuisao mog mentora i njegove kolaboratore prije mog pridruživanja projektu, a odnosi se na vezu između perioda i kvantne teorije polja.

Koliko je ovo istraživanje značajno za nauku, potvrđuje i nedavno održana konferencija u Institutu Albert Ajnštajn u Potsdamu, gdje je Matija kao jedan od govornika okupljenima prezentovao svoja saznanja iz oblasi kojima se bavi. Među govornicima su bili i naučnici iz Berlina, Dablina, Padove i CERN-a, fizičari i matematičari, kako bi razmijenili svoja saznanja i dodatno radili na matematičkim funkcijama koje su za sada malo istraživane, a od velikog su značaja za eksperimente koje se izvode u CERN-u, najvećem centru za istraživanje elementarnih čestica.

Nadamo se da ti je ovaj tekst makar malo razbio predrasude o tome da su velika naučna istraživanja i svjetski univerziteti daleko od nas koji smo iz Crne Gore. Naravno, zahtijevaju mnogo truda, rada, znanja i odricanja, ali nisu nedostižni. Makar je Matija dokaz za to 🙂

Fotografije: Quanta Magazin i Oksford

Ostani u toku!

Ostani u toku!

Prijavi se na naš besplatni nedjeljni e-mail newsletter i ne propusti novosti, obavještenja i zanimljivosti sa našeg portala.

Prijava uspješna!

Share This

Podijelite ovaj članak

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!