Zamisli da ti nijedan radni dan nije isti. Da radiš na relaciji Slovenija – Engleska. Sve vrijeme vodiš razvoj aplikacije koja se koristi u bolnicama u Sloveniji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji i na Novom Zelandu.
Zamisli da ti nije još ni 30 godina, a već uspješno ploviš inženjerskim vodama: od robotike, obrade signala, razvoja programske opreme, a na kraju i menadžmenta. Sve radiš toliko dobro da te sa samo 27 godina svrstavaju među 10 najboljih iz oblasti inženjerstva u zemlji. Ujedno si i najmlađa osoba među najboljima.
Zamisli da si Božidarka Radović, inženjerka elektrotehnike i biomedicinske tehnike
Kada smo se Božidarka i ja čule ne bih li otkrila koja je tajna njenog uspjeha, prvo što mi je rekla bilo je da njen glavni cilj nije ni bio da bude najbolja. To što je do sada postigla posledica je truda i rada koji je ulagala da bi ostvarila svoje želje i snove. Zvuči jednostavno i prirodno, ali ipak ne polazi svima tek tako za rukom. U čemu je onda “fora”?
Ja sam samo tragala za onim što me čini srećnom i ispunjenom, jer mi se činilo da samo tako mogu dati maksimum u svom poslu, ali i ljudima oko sebe. Traganje znači i rad, i trud, i napor, i odmor, i malo sreće, i malo čekanja. Tako da je to sve potrebno da bi bili uspješni na svom putu.
Željela sam da mi približi posao inženjerke elektrotehnike i biomedicinske tehnike. Dobila sam sasvim logično objašnjenje: “To dosta zavisi od područja kojim odlučiš da se baviš, a mogućnosti je onoliko koliko široko vidiš i koliko si kreativan”. Dodala je i to da inženjerstvo više smatra stilom života nego karijernim pozivom i tada je sve dobilo potpuniji smisao i ovoj ekonomistkinji koja je nestrpljivo čekala da postavi sledeće pitanje.
Otkud Slovenija u cijeloj toj priči?
Perspektivno zanimanje preko kojeg neposredno može pomagati ljudima, radoznaost i spremnost da traži ono što je ispunjava za Božidarku su bili dovoljni motivi da se opredijeli za ovo područje. Meni i više nego dovoljno da poželim da saznam kako je čitava priča počela.
Nakon završene gimnazije u Herceg Novom, odlučila sam da upišem Elektrotehnički fakultet u Podgorici. Tu sam završili osnovne studije elektronike, telekomunikacija i računara, kao i specijalističke studije medicinske elektronike. Put me je dalje vodio prvo u Maribor, gdje sam na Fakultetu za elektrotehniku i računere godinu dana radila kao student istraživač na projektima sa područja biomedicinskog inženjeringa.
Te godine sam i upisala magistarske studije elektronike na Fakultetu za elektrotehniku i računare u Mariboru. Međutim, ubrzo sam shvatila da je ipak biomedicinska tehnika nešto što me zanima i odlučila sam da se ispišem sa studija u Mariboru. Otišla sam u Ljubljanu na Fakultet za elektrotehniku i tamo upisala, a dvije godine kasnije i završila magistarske studije biomedicinske tehnike. Kažu da sreća prati hrabre, tako da sam istovremeno u Ljubljani kao student, dobila i posao u kompaniji u kojoj i danas radim.
Došli smo do najzanimljivijeg djela – toga šta Božidarka radi pa joj je, kao što sama kaže, svaki dan zabavan, dinamičan i izazovan.
Svaki novi dan je i nova šansa za učenje
Dinamika Božidarkinog radnog dana mijenja se u zavisnosti od toga da li je u kancelariji ili ne, sa strankama ili sa timom. Ona vodi ekipu koja je odgovorna za razvoj Better Meds aplikacije za elektronsko pretpisivanje ljekova i komunikacija sa članovima tima (osobe koje se bave analitikom, dizajneri, programeri, menadžeri) je osnova njenog posla. Uz to, tu je i komunikacija sa korisnicima aplikacije sa ciljem što boljeg razumijevanje procesa u zdravstvu i pronalaženja što boljih digitalnih rješenja za njihove potrebe.
Pomenuta aplikacija predstavlja digitalizovanu verziju procesa predpisivanja i aplikacije lijekova pacijentima hospitalizovanim u tim bolnicama.
Mnoga istraživanja pokazuju da je najveći broj grešaka koje se događaju u bolnicama, povezan upravo sa procesom predpisivanja i aplikacije lijekova. Razlozi za to su mnogobrojni: od nejasnih instrukcija za aplikaciju ljekova, preko pogrešno pretpisanih ljekova (pogrešna doza, pogrešan režim, pa ponekad čak i pogrešan lijek), pa sve do kontraindikacija i reakcija između različitih lijekova. Kada uzmemo u obzir u kako stresnom okruženju ljekari i medicinske sestre rade, onda je lakše shvatiti zašto dolazi do tih grešaka. A kako papir trpi sve, onda se često desi da se greške prekasno pronađu.
Baš zato je tu ova aplikacija koja, kako Božidarka dalje objašnjava, ima višestruke benefite: od provjeravanja ispravnosti pretpisanog lijeka (doza, režim, lijek), bržeg pretpisivanja, i jasnijeg vođenja evidencije o svim akcijama. Uz to, aplikacija značajno olakšava komunikaciju između zdavstvenih radnika, a povezana je i sa drugim zdravstvenim sistemima, pa tako je brže naći i provjeriti ostale bitne parametre kao što su labaratorijski rezultati, vitalni znaci ili bilo koji drugi element neophodan za pravilno odlučivanje o terapije pacijenta.
Šta je sledeće kad sa samo 27 godina postigneš toliko toga?
Teško pitanje za svakoga, pa i Božidarku koja smatra da je tu gdje jeste jer se nije mnogo bavila planiranjem karijere, već sopstvenim rastom i razvojem i uživanjem u karijeri. Vidi se i dalje na području zdravstva i tehnologije, ali i vođenja i mentorisanja ljudi.
Danas radimo svi zajedno za bolje i ljepše sjutra. Budućnost se gradi u sadašnjosti i to je proces koji traje. Ljepota uspjeha je u njegovom čekanju. Mislim da su strpljivost i istrajnost ključ za uspjeh. Moj savjet je da na putu do vaše definicije uspjeha uživate u svakom koraku, i onom koji je prijatan i onom koji to baš i nije. Neće svi razmujeti vašu priču, ali sve dok je vi razumijete i vjerujete u nju, na pravom ste putu.
Obje smo saglasne u jednom: čime god se bavili, treba da njegujemo istraživački duh, budemo kreativni i pomjeramo sopstvene granice. Božidarka je to lijepo rekla, a ja ću dati sebi za pravo da kažem ako jednu stvar treba da zapamtite iz ovog teksta, onda neka to bude: “Tražite se, pokušajte, i slušajte sebe. Svako ima svoj put i svoje vrijeme. Budite pažljivi prema drugima. Ali još pažljiviji prema sebi.”
Na kraju, ne preostaje mi ništa drugo nego da još jednom beskrajno zahvalim Božidarki na više nego inspirativnoj Viber kafi, poželim još puno uspjeha i da se nadam da narednu, kao prave Novljanke, pijemo na Škveru. 🙂
