Zamisli da si sa svojim prijateljima i da igrate žmurke. Noć je, svi su se sakrili, a ti ih tražiš. U jednom trenutku, čuješ da nešto šuška iza nekog drveta. Približavaš se, vidiš trag nečijih koraka u travi, čak začuješ i puckanje grančice. Tako si blizu, sve ukazuje da se baš tu neko krije, samo korak te dijeli od pobjede, sa iščekivanjem stižeš do drveta, kad ono – tu nema nikoga!

Ali kako?! Svi tragovi ukazuju da se neko skrivao na tom mjestu. Ipak, to nije dovoljno da pobijediš u igri jer nemaš konkretan dokaz: tvoji prijatelji i dalje nisu uhvaćeni. 

E pa, ovako nešto se upravo dešava i sa fantomskim česticama! U teoriji, one postoje. U praksi – nije potvrđeno. 

Misterija iza fantomskih čestica

U fizici postoji teorija koja se naziva Standardni model. Ona objašnjava od čega je sazdan svijet koji nas okružuje i šta ga drži na okupu kao cjelinu. Prema Standardnom modelu, trenutno postoji 17 elementarnih čestica za koje se smatra da izgrađuju svu materiju u svemiru. 

Međutim, postoji problem. Ono što možemo posmatrati čini samo 5% univerzuma! Ostatak je sazdan od tamne materije (26%) i tamne energije (69%). Zbog toga što trenutno ne postoji tehnologija koja bi mogla detektovati od čega su sačinjene tamna materija i tamna energija, naučnicima su one jedna velika misterija. 

Hokus pokus – eksperiment u fokus!

Kako bi pokušali tu misteriju da rasvijetle, naučnici predlažu različite teorije i onda rade eksperimente kojima bi te teorije provjerili. Oni koriste velike mašine koje se zovu akceleratori da razbiju čestice i vide šta će se desiti. Onda proučavaju djeliće koji nastaju iz ovih sudara, kako se kreću i kako djeluju jedni na druge. Na osnovu onoga što opaze, oni prave dalja predviđanja o tome šta bi se moglo desiti u različitim situacijama.

Ponekad, ono što opaze tokom eksperimenata se ne poklapa sa onim što su predvidjeli u teoriji. Kao kad u igri žmurke začuješ šum sa mjesta gdje si mislio/la da se niko ne krije. Znaš da nekoga mora biti tamo, iako ih ne možeš vidjeti direktno. 

Kako bi objasnili ova neočekivana ponašanja, naučnici predlažu postojanje novih čestica – fantomskih čestica. 

Ali ako ih ne mogu detektovati niti opaziti, kako onda zaključuju da one postoje?

Stvarne ili ne – pitanje je sad

Zamisli da slažeš jednu ogromnu slagalicu. Pažljivo sklapaš djelove, slika se polako gradi i tek kad stigneš do kraja, shvatiš da ti nedostaje jedan djelić. I dalje možeš da vidiš sliku, znaš da na tom mjestu treba da postoji dio, znaš i kako on otprilike treba da izgleda. 

Na sličan način, naučnici na osnovu toga kako se ponašaju čestice koje mogu opaziti u eksperimentima, pokušavaju da izvedu zaključak o svojstvima fantomskih čestica. Iako ih ne možemo vidjeti direktno, teorija kaže da se fantomske čestice mogu raspasti na čestice standardnog modela, koje potom detektori mogu uočiti. Kao kada pokušavaš da riješiš misteriju na osnovu tragova koji su ti dostupni!

Evropski centar za istraživanje čestica (CERN) odobrio je eksperiment za koji se vjeruje da može da ih otkrije. Novi instrument će biti hiljadu puta osjetljiviji na takve čestice od prethodnih uređaja.

Do tada, fantomske čestice postoje samo u teoriji.

Šta ako se dokaže da stvarno postoje?

Otkriće novih čestica značilo bi revolucionarno otkriće u svijetu fizike, koje bi značajno poboljšalo naše razumijevanje prave prirode univerzuma. Bio bi to jedan veliki dio slagalice, od mnogih koji su nam potrebni kako bismo vidjeli i razumjeli širine i beskraj univerzuma. 

Poput detektiva, pažljivo prikupljamo dokaze, znakove i osluškujemo šumove u neprestanoj potrazi za novim saznanjima i otkrivanju jedne od najvećih misterija. 

Ko zna, možda univerzum baš tebe čeka da ti otkrije svoje tajne.