Razmišljaš li nekad o tome kako će izgledati svijet za 20, 30 ili 40 godina? Padaju li ti na pamet stvari poput letećih automobila ili nevidljivih ogrtača? Ideš li onda korak dalje? Recimo, pokušavaš da zamisliš sebe kako voziš takav automobil? Ili, možda se neprimjetno šunjaš svuda, baš kao Hari Poter, zahvaljujući specijalno dizajniranom ogrtaču?

Mašta može svašta, ali kad pokušamo da uozbiljimo priču, često nam bude teško da tačno zamislimo sebe u nekoj daljoj budućnosti. Tada ne možemo a da se ne zapitamo: “Šta su sve do sada izmislili, čudo da nisu i tu mašinu za teleportovanje u budućnost?”

Šta ako bih ti rekla da možeš otputovati ne samo u jednu, već u više mogućih budućnosti?

Zamisli ovo: imaš svoj studio, oazu u kojoj provodiš vrijeme razmišljajući o budućnosti. Tu razrađuješ različite verzije toga kako bi svijet mogao da izgleda za nekoliko desetina godina. Analiziraš podatke, sagledavaš mogućnosti, a zatim preispituješ kako bi bilo živjeti u takvoj budućnosti. Šta bismo tu mogli vidjeti, čuti ili osjetiti?

Nakon nekog vremena bacaš se na eksperimentisanje. Praviš prototipe i različite objekte, a sve kako bi djelovi prethodno zamišljene budućnosti postali konkretniji i opipljiviji. Zašto? Jer jedino tako dobijaš ono što želiš – mogućnost da ti, a zatim i ostali, osjetite bar djelić života u budućnosti.

Pred sobom imaš jasan cilj: želiš da napraviš alate koji su spona sadašnjosti i budućnosti, jer vjeruješ da zajedničkim snagama treba da kreiramo budućnost kakvu želimo, a to je ona koja je dobra za cijelo čovječanstvo.

Zvuči super, ali ko se time uopšte bavi?

Ako ti djeluje kako za bavljenje ovim poslom treba biti vidovit ili imati neki sličan, natprirodan dar, imam sjajnu vijest: ne treba ti ništa od toga! Evo i kako.

Anab Džein je 2019. godine na Spark.me konferenciji podijelila sa nama svoja iskustva. Jedno od njih tiče se dronova. Znaš kako oni funkcionišu – mogu da vide nešto što je ljudskom oku teže dostupno, lako stižu tamo gdje mi ponekad ni ne možemo, a sve to obavljaju sa nezanemarljivim stepenom autonomije. Anab je željela da zna na šta bi ličila naša svakodnevica u kojoj smo okruženi dronovima.

Zajedno sa svojim timom kreirala je nekoliko dronova. Jedan se zvao Noćni čuvar i patrolirao bi ulicama, identifikujući svakog stanovnika, među kojima i one koji se igraju u zoni u kojoj je to zabranjeno, a zatim ih i obavještava o tome. Pored njega, tu je bio Medison, džin među dronovima, koji ne može proći neopaženo. I,svaki put kad ga pogledaš, djeluje kao da je upravo saznao još nešto o tebi. Kao da ti čita misli i zna da planiraš da kupiš nove slušalice, a zatim te obasipa informacijama o tome. Zanimljivo, a u isto vrijeme i blago jezivo, zar ne?

Kako Anab kaže, u stvaranju ove budućnosti naučila je mnogo o tome kako dronovi funkcionišu, ali i kako bi bilo živjeti sa njima. I iako dronovi kakvi su Noćni čuvar i Medison ne postoje, mnogi elementi potencijalnih naprednih dronova dio su sadašnjosti, poput sistema za prepoznavanje lica. Taj sistem koristimo prije svega za otključavanje telefona. A, imaju ga i neke kamere širom gradova koje bilježe dobar dio toga što radimo. Baš zato što su svuda, važno je da razumijemo kako funkcionišu.

Važno je i da zamislimo kakav uticaj ono što radimo danas može imati na našu budućnost

Nije mala stvar kada te vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata pozove u pomoć za oblikovanje njihove energetske strategije sve do 2050. godine. Kada se to desilo, Anab je na osnovu podataka kreirala model velikog grada i na njemu prikazala više verzija potencijalnih budućnosti.

Dok je sprovodila grupu kroz jednu od njih, jedan od učesnika joj je rekao kako ne može zamisliti da će ljudi umjesto sopstvenih automobila početi da koriste javni prevoz, ističući kako nema šanse da čak ni svom sinu kaže da prestane da vozi automobil.

Anab je unaprijed razmišljala i o tome. Znajući da su podaci važni, ali da u punom sjaju mogu zasijati tek kada se dočaraju na pravi način. Sa grupom naučnika u laboratoriji napravila je približne uzorke toga kakav će biti vazduh 2030. godine ako navike ljudi ostanu iste. Možda pretpostavljaš – dovoljan je bio jedan udah zagađenog vazduha da se donese zaključak kako je to sve, samo ne i nešto što žele u bliskoj budućnosti. Već narednog dana vlada je izdala saopštenje o tome kako će uložiti milijarde dolara u obnovljive izvore energije.

Kao što Anab kaže, svijet se sastoji od priča, a ne od atoma. Posmatraj svijet na takav način i razmišljaj o svim mogućim scenarijima za budućnost. To će te natjerati na stalno preispitivanje, shvatićeš koji je put kojim želiš da ideš i, na kraju, podstaknuti na akciju.

Na taj način tvoj glas će se čuti i imaćeš priliku da ostaviš trag u kreiranju budućnosti koja će jednog dana biti zapisana u istoriji. 🙂