Postoji legenda da su se nekada davno List i Šopen veoma udubljeno raspravljali oko toga koje je boje F-dur. Danas postoji holanđanin koji se penjao na Kilimandžaro u šorcu i cipelama, plivao 66 metara pod ledom i izdržao skoro dva sata kupanja u kockicama leda. A vještina koju posjeduje Dardevil, čuveni Marvelov strip junak, nije strana ni jednom broju ljudi “od krvi i mesa”.

Ako ti ništa nije jasno i pitaš se o čemu se ovdje radi, za početak znaj da ništa od ovoga nije zakašnjela prvoaprilska šala. U slučaju da te sada tek hvata neizdrž, čitaj dalje redove koje slijede.

Vidim muziku, čujem boje, znam kog je oblika koji miris

Iskreno, osoba iz podnaslova nisam ja, ali sve ovo je poprilično rasprostranjeno među umjetnicima. Mimo pomenutih velikana klasične muzike, postoje ljudi koji jedan dio ili sve od ovoga mogu zahvaljujući fenomenu koji se zove sinestezija. Među njima su slikari poput Kandinskog, pisci kao što je Nabokov, glumci među kojima je Merilin Monro i pjevači i producenti kakav je Farel Vilijams. Zajedničko za sve njih je to što su sinestete.

U suštini, sinestezija predstavlja stanje u kom stimulacija jedne senzacije izaziva još neku senzaciju. Na praktičnom primjeru to je ono kad neke osobe tvrde da zvuk gitare ima određeni miris ili da je riječ “nedostajanje” ima svoju boju. Bitno je da znaš da ovo nema nikakve veze sa očitim asocijacijama poput toga da je more plavo, a sunce žuto, već sa stvarima koje se odvijaju u glavama sinesteta, a sve to ne remeti njihovu realnu percepciju svijeta i funkcionisanje u njemu.

Stvari funkcionišu tako što stimulacija jedne vrste receptora aktivira više zona u mozgu, a ne samo onu koja je zadužena za obradu primijenjene vrste stimulansa. Upravo ovaj fenomen prvi put je medicinski opisan davne 1812. godine, a čovjek koji je to uradio zvao se Gustav Fečner.

Kako su naučnici dokazali da tumo tehnika može pomoći pri regulaciji sopstvene tjelesne temperature?

Nalaziš se na zaleđenom jezeru. Upravo otvaraš rupu u ledu i pripremaš se za zadatak koji glasi: Obmotaj se tkaninom natopljenom ledenom vodom i do zore, kako znaš i umiješ, osuši materijal – ne jednom već više puta. Ako uspješno prođeš ovaj test i budeš među najboljima koji su osušili tkaninu tumo meditacijom i do 40 puta, sledeći zadatak je da sjedneš na snijeg koji treba da otopiš toplotom svoga tijela.

Ništa od ovoga nije naučna fantastika. Zapravo, u pitanju je tumo tehnika i rad mozga tokom meditacije koji su u više navrata bili predmet zanimanja nauke. U jednom su ispitivani jogini koji su 10 godina živjeli u kamenim kolibama smještenim na 1800-2800 metara nmv bez ikakvog grijanja. Oni su tokom eksperimenta gdje su skoro sat vremena meditirali u prostoriji sa temperaturom od 5 stepeni sa sve mokrim čaršavima na ramenima, uspjeli da podignu temperaturu prstiju na rukama i nogama za 8,3 stepena, a čaršave da osuše tri puta!

Prije nešto više od 10 godina, u drugom istraživanju kojim su obuhvaćeni tibetanski monasi i zapadnjački praktičari joge, mjerila se tjelesna temperatura, ali i njihovi moždani talasi. Rezultati tog istraživanja kažu da neki aspekti ove tehnike mogu pomoći ljudima da nauče da regulišu sopstvenu temperaturu tijela. Sada kad sve ovo znaš, sigurno ti je jasnije koja je tajna prethodno pomenutog holanđanina kojeg zovu još i Ledeni čovjek.

Kako je moguće osjetiti predmete u prostoru uz pomoć zvuka koji se o njih odbija?

Slijepi miševi u potpunom mraku uspijevaju da, em brzo, em prilično lako, zaobilaze prepreke i grabe plijen. To se zove eholokacija koju kojiste i delfini i, možda ćeš se iznenaditi, neki ljudi. Zapravo, najčešće su to ljudi sa potpunim oštećenjem vida kojima je ona značajna radi lakšeg snalaženja u prostoru.

Ljudi koji nemaju oštećenja vida vide stvari tako se svjetlost (fotoni) odbijaju od objekata i dolaze do njihovih foto senzitivnih ćelija u dubini oka. Na sličnom principu funkcioniše i eholokacija samo što u tom slučaju, umjesto svjetlosti, mozak koristi zvuk koji se isto tako odbija o predmete u svim pravcima.

Sve ovo samo je jedan dio priče o ljudima koji posjeduju super moći. Za drugi dio priče, internet “u ruke”, a znanja koja otkriješ podijeli sa nama i sa ostalima iz tvog okruženja. Neka upravo dijeljenje znanja bude tvoja super moć. 🙂