Dok šetaš ulicama, vjerovatno ti ponekad na pamet padaju različiti mitovi i tajne iz prošlih vremena koje su kružile društvom. Jedna takva zagonetka iz prošlosti odnosi se na tajanstvenu sudbinu filozofa Imanuela Kanta i njegove lobanje. U vezi sa tim, tu je i kontroverzna naučna praksa zvana frenologija, koja je privukla pažnju mnogih u 19. vijeku.

Pozivam te da mi se pridružiš jer danas istražujem ovu tajnu priču i otkrivam ti koja je veza između Imanuela Kanta i frenologije.

Frenologija: šta je to?

Frenologija je bila naučna praksa koja je dostigla vrhunac popularnosti tokom 19. vijeka. Ona je pseudonauka koja proučava oblik lobanje i na osnovu njega ukazuje na mentalne sposobnosti i karakterne osobine.

Franz Jozef Gal bio je njemački neuroanatom, fiziolog i pionir u proučavanju lokalizacije mentalnih funkcija u mozgu. Gal je prvi uspostavio princip po kojem svaka od urođenih mentalnih karakteristika počiva u određenoj oblasti mozga. Njena veličina odražava važnost ili izraženost koju ta osobina ima za datu osobu i koja se očitava na površini lobanje.

Neki frenolozi su podijelili površinu lobanje na zone koje su nazvali po karakteristikama kao što su borbenost, oprez i moć zapažanja. Galova teorija je ubrzo privukla pažnju mnogih i postala je popularna, stvarajući čitavu industriju i tržište oko “frenološke dijagnostike”. Međutim, kasnije je potpunosti zaboravljena.

Kako je Kantova lobanja postala tajanstvena?

Sad se sigurno pitaš kako je Imanuel Kant povezan sa frenologijom i koji su to dogadjaji uslijedili da bi njegova lobanja postala tajanstvena.

Imanuel Kant, istaknuti njemački filozof iz 18. vijeka, ostavio je dubok i trajan uticaj na mnoge oblasti filozofije, uključujući etiku, epistemologiju i metafiziku (čudni neki nazivi, zar ne?). Njegovo djelo Kritika čistog uma i filozofija kritičkog idealizma postavili su temelje za razmišljanje o prirodi saznanja i stvarnosti. Kant je bio revolucionaran u svom pristupu filozofiji, jer je postavljao pitanja o granicama ljudske spoznaje i razmatrao kako ljudi posmatraju svijet oko sebe.

Međutim, nakon Kantove smrti 1804. godine, njegova lobanja bila je uklonjena prilikom obdukcije tijela, što je bila uobičajena praksa tog vremena. Kako je Kant bio poznat po svojoj filozofskoj briljantnosti, postojala je teorija da bi proučavanje njegove lobanje moglo otkriti tajne genijalnosti. Ova praksa mjerenja i proučavanja lobanja kako bi se procijenile mentalne karakteristike pojedinca bila je dio frenologije.

I to nije sve!

Njegov učenik Georg Fridrih Majsner došao je u posijed filozofove lobanje i kasnije ju je predao svom kolegi, frenologu Francu Jozefu Galu. Gal je postao poznat po svojim teorijama o lobanji i karakteru, pa se Kantova lobanja, kao lobanja velikog filozofa, pretvorila u dragocjeni trofej.

Međutim, nije jasno koliko je Gal stvarno koristio Kantovu lobanju za svoja frenološka istraživanja, ali činjenica da je posjedovao ovo “sveto blago” bila je dovoljna da se stvori misterija oko sudbine Kantove lobanje.

Nakon što su frenologija i njene pristalice izgubili popularnost krajem 19. veka, Kantova lobanja je postala izgubljena. Mnogi su se pitali šta se desilo s ovom značajnom relikvijom.

Nagađalo se da je Kantova lobanja završila u privatnim kolekcijama, muzejima ili možda izgubljena zauvijek. Do danas, sudbina Kantove lobanje ostaje nepoznata, a mnogi se pitaju gdje bi se ona mogla nalaziti.

Za kraj

Priča o Kantovoj lobanji i frenologiji podsjeća nas na to koliko su naučne prakse i teorije podložne uticajima vremena i društvenim trendovima. Iako je frenologija bila izuzetno popularna u svoje vrijeme, danas je široko odbačena kao pseudonauka, jer nema naučne osnove za svoje tvrdnje.

Istina je da nam ova priča ne daje više detalja da bismo u potpunosti riješili ovu misteriju, ali ipak smo danas naučili nešto novo i veoma značajno. Na kraju krajeva, to je ono što se broji.