Kada sunce zađe i mrak te snađe (Muuumiii) (nisam mogla da odolim), neke životinje odlaze na spavanje, dok se druge bude i izlaze iz svojih skrovišta. Da bi se snašle u mraku i ne tako povoljnim uslovima, moraju da budu jako kreativne, posebno u načinima osvjetljavanja okoline kako bi ne samo našle hranu, već i izbjegle da one budu nečija hrana.

Jedan od najfascinantnijih načina na koji životinje to rade jeste bioluminiscencija ili proizvodnja i emitovanje svjetlosti od strane živog organizma. Ona se manifestuje kao sijanje bakterija na tijelima dubokomorskih riba, kao svjetlucajuća fosferenscencija mikroskopskih organizama u toplim morima ili kao trepćuće svjetlo kod insekata svitaca (ovo poslednje ti je sigurno poznato).

Sad, ne znam za tebe, ali ja, kad god zapazim sjaj svitaca ili u akvarijumu dođem do onog dijela sa svjetlećim meduzama, uvijek budem jednako očarana. I uvijek se isto zapitam. Odakle potiče njihova svjetost i koji su sve organizmi sposobni da je proizvode?

Zato sam se konačno bacila i na istraživanje i o tome što sam saznala možeš čitati u nastavku.

Šta je bioluminiscencija?

‌Bioluminiscencija predstavlja oblik hemiluminiscencije, odnosno hemijske reakcije pri kojoj se oslobađa svjetlost. U ovom slučaju, te reakcije se odvijaju u živim organizmima. ‌Treba istaći da ova vrsta luminiscencije nije isto što i fluorescencija, koja predstavlja reemitovanje primljene svjetlosti na većoj talasnoj dužini od apsorbovane, pri čemu ta pojava traje samo dok je prisutan spoljni izvor zračenja. Fosforescencija je u suštini sličan proces, ali se pri njemu svetljenje nastavlja još neko vrijeme nakon prestanka svjetlosne stimulacije. Za razliku od bioluminiscencije, ovdje ne dolazi do hemijskih reakcija.

Kako nastaje process bioluminiscencije?

Dobri poznavaoci hemije će najlakše razumeti procese koji dovode do ove rijetke prirodne pojave. Dakle, bioluminiscencija nastaje kada molekuli luciferina oksiduju uz prisustvo enzima luciferaze i tom prilikom luciferin prelazi u oksoluciferin pri čemu se oslobađa svjetlost. Zanimljivo je da se pri ovoj reakciji gotovo sva energija pretvara u svjetlost, a tek minimalna količina u toplotu. Tako se može reći da je bioluminscencija sposobnost organizama da emituju hladnu svjetlost. Ali, najbitnije pitanje: koji su to sve organizmi?

Svitac u noći

Počećemo od svitaca jer su nam svima dobro poznati i vjerujem da se svako od nas bar jednom sreo sa njima. Šta znamo o svicima? Pa, poznato je negdje oko 2000 vrsta, od kojih su neki manji, neki veći. Mogu da proizvedu žućkastozeleno svjetlo na posebnom dijelu koji se nalazi na kraju njihovog abdomena gdje se dešava magija stvaranja svjetlosti, i to miješanjem različitih enzima i jedinjenja u specifičnoj hemijskoj reakciji.

Ono što je bitno da znaš jeste da različite vrste svitaca svjetlucaju na različiti način, što je važno iz više razloga, ali najviše jer im pomaže da privuku ženku iste vrste. Takođe je bitno da znaš da mužjaci svica imaju krila, a da ih ženke često nemaju i da zato malo podsjećaju na larve.

I posednje, za slučaj da se već pitaš (znam da ja jesam), ne, svici ne moraju stalno da svjetle već mogu da ugase svjetlost kad im nije potrebna. 

Kristalna meduza i hobotnica sa 40 čarobnih lampi

Kristalna meduza je neobična životinja koja naseljava zapadne obale sjevernoameričkog kontinenta. Tijelo joj je poput zvona ukrašeno mnoštvom pipaka pomoću kojih se kreće. Tijelo kristalne meduze potpuno je prozirno, osim ako je ne uznemirite. Kada se to desi, luči kalcijum koji u dodiru sa posebnom bjelančevinom stvara kratak plavičasti, a za njime odmah i zelenkasti bljesak. Fascinantno je na papiru ili dokumentarcu, ali vjerujem i vrlo zastrašujuće uživo.

Sad, kada su u pitanju hobotnica. Stvar je nešto drugačija. Hobotnice imaju tijelo u obliku vreće i osam dugih krakova pomoću kojih se kreću. Jedna hobotnica je nešto drugačija od ostalih i zato je ušla u Ginisovu knjigu rekorda kao životinja koja proizvodi najjače prirodno osvetljenje. Zove se Stauroteuthis Syrtensis i živi u ledenim dubinama sjevernog Atlanskog okeana. Na svakom njenom pipku se nalazi po 40 sisaljki kojima se hobotnica lijepi za podlogu i onda ovi kružići emituju svjetlost. Ovim svjetlosnim signalima hobotnica može da privuče plijen, ali i da otjera grabljivicu (nešto intenzivnijim, iznenadnim bljeskovima).

Ribe sa svjetlećim mamcem i vatrene alge

Riba udičarka nosi naziv po malom kožnom nastavku nastalom od prve leđne peraje koji joj se nalazi iznad usta. Ova izraslina izgleda poput mamca za lov na ribe, što u suštini i jeste, jer sa njime mame svoj plijen. Ovaj svjetleći mamac ispunjen je bakterijama (da, bakterijama!) koje proizvode svjetlo. Ove ribe žive pri morskom dnu, prilično su ružnjikave i nezgrapne su građe, odlikuju se velikom glavom koja zauzima veći dio tijela, a uz to imaju i velika usta, zube i pomenuti izrastak na vrhu glave zbog kog teško da bi ikad bile i uzete u obzir za najljepšu ribu mora.

Još jedan živi stvor ovog tipa je jednoćelijski organizam koji takođe ima sposobnost da emituje svjetlo, a kada se mnoštvo takvih mikroorganizama okupi, to izgleda kao da je neko prosuo gomilu svitaca u vodu (i ovo već jeste jedan predivan prizor). U pitanju su vatrene alge pod nazivom Noctiluca Scintillans i za njih je karakteristično da svjetiljke pale najčešće zbog uznemirenosti i da bi otjerale napasnike.

Za kraj te ostavljam sa člankom o tome kako kisjelost okeana može uticati na svjetlost nekih organizama i podsjećam da nam o svemu sve što pronađeš ili te zanima, na ovu ili neku drugu temu možeš pisati na Instagramu, Fejsbuku ili poslati mailom na [email protected].