Newsletter Subscription

Vodič kroz svemir: Meteorska kiša (za sve ljubitelje “zvijezda padalica”)

Kada primjetimo zvijezdu padalicu i brže bolje zamislimo želju, mi zapravo nudimo snove i nade malom komadu svemirskog kamena koji gori dok pada kroz Zemljinu atmosferu. U pitanju je nešto čega smo manje više svi svjesni, ali ipak se ne možemo oteti toj navici. 

Pomisao da će ti se želja ostvariti, ukoliko je poželiš dovoljno jako, bila ona da ti simpatija lajkuje story na instagramu, da te roditelji puste na prvo samostalno putovanje s društvom, ili da upadneš na fakultet koji želiš, nešto je što će ti uvijek izmamiti osmijeh. I, zato je, usudiću se da dodam, jedna od onih navika koje ne treba mijenjati (naravno, dok god smo svjesni da iste te zvijezde nisu svemoguće i ne očajavamo ako nam se neka želja ipak ne ispuni).

Međutim, iako ovi prirodni fenomeni uistinu imaju čarobnu ljepotu, njihova je priroda vrlo različita od onoga što većinu vremena gajimo u mašti i danas ćemo malo pričati o tome. 

Prije svega, šta su to zvijezde padalice i kako nastaju?

Zvijezde padalice su prirodni fenomen i mogu se promatrati sa zemljine površine u noćima kada je nebo (dovoljno) vedro. Ono što ćete primjetiti posmatrajući nebeski svod jeste zvijezdu koja se iznenada pojavljuje i koja se, na zaprepaštenje posmatrača, kreće u pravoj liniji nekoliko djelića sekunde, ostavljajući iza sebe bijeli trag, a zatim nestaje kao da je nikada nije ni bilo.

Kada vidimo zvijezdu padalicu, ono što zapravo promatramo je fragment prašine, leda ili kamena koji je bio u svemiru i koji zbog gravitacije naše planete juri prema površini. Kada se to dogodi, trenje koje ovaj svemirski objekt ima s atmosferom uzrokuje da dosegne vrlo visoke temperature i, posljedično, postaje užareno i svijetli. Ovo je način na koji nastaju zvijezde padalice, i kako proizvode svoj sjaj i trag koji ostavljaju za sobom.

Ok, a šta je meteorski pljusak i kako dolazi do njega?

Na putu oko Sunca, komete i asteroidi se osipaju i ostavljaju tragove, koji nastavljaju da se kreću oko Sunca i nakon što komete i asteroidi nastave svoju putešestviju. To su takozvani meteorski potoci. Kada Zemlja prolazi kroz te potoke, nastaju meteorski pljuskovi i obično se nazivaju po zvijezdi ili sazvežđu blizu mjesta na kojem se meteori pojavljuju na nebu. Zemlja svake godine prolazi kroz tragove nekoliko kometa, kada sa tla možeš vidjeti i meteorske kiše.

Naravno, osim tokom takozvanih meteorskih kiša ili pljuskova, pojedinačni meteori mogu se vidjeti svake noći i to nekoliko na sat. Ti pojedinačni meteori poznati su kao zvijezde padalice.

Ali, vratimo se trenutak na meteorsku kišu. 

Perseidi nam i ovog avgusta spremaju svjetlosni spektakl na nebu

Tokom nekih noći u godini Sunčev sistem nam priprema posebnu zabavu, sa malim vatrometom. Te posebne noći su vrijeme kada je na nebu aktivan neki meteorski roj. E, tu dolaze na red Perseidi! 

Perseidi su vjerovatno najpoznatiji (i najzanimljiviji) meteorski roj i aktivni su svake godine u periodu od sredine jula do kraja avgusta. U ovom periodu može se vidjeti i nešto veći broj meteora koji prividno dolaze iz istog dijela neba, iz sazvežđa Persej, ali uvek tokom noći 11. ili 12. ili 12. i 13. avgusta taj broj postane maksimalan i mnogo veći od uobičajenog. Tokom prethodnih godina za vrijeme maksimuma aktivnosti Perseida “vidjelo” se i do 80-100 meteora na sat! 

Kao neko ko je ispratio ovu magiju iz više navrata (i sa terase, i s kampovanja u prirodi, a jednom i sa plaže na kojoj sam čitave noći bila sa društvom) moram potvrditi da je u pitanju nešto što (apsolutno) moraš da doživiš!

A sad evo nečeg što ti može biti zanimljivo.

Hronološki, po vremenu maksimuma, veliki meteorski rojevi su:

Tipični meteoroid Perseida (kako se zovu dok su u svemiru) kreće se brzinom od 214.365 km/h kada udari u Zemljinu atmosferu (i tada se zovu meteori). Većina Perseida je sićušna, veličine zrna pijeska. Fragmenti skoro nikad ne udare u zemlju, ali ako i kada se desi, zovu se meteoriti. Maksimalne temperature za Perseide su više od 3.000 stepeni Farenhajta (1.650 Celzijusa) dok svaki fragment putuje kroz atmosferu i grije vazduh ispred sebe. Većina fragmenata je vidljiva tek kada su udaljeni oko 60 milja (što bi bilo nekih 97 kilometara) od Zemlje.

Sad, kao što sam već pomenula, najaktivnija noć je već prošla (bila je između 12. i 13. avgusta), ali s obzirom na to da je ove godine mjesečeva svjetlost takva da zaslepljuje (što je isto vrlo bitan faktor) vidljivost, nažalost, i nije bila kao inače. U svakom slučaju, između 17. i 24. avgusta je najavljen drugi nešto aktivniji period tokom kog možeš iskoristiti da odeš u malu avanturu sa porodicom ili drugarima. 

Ukoliko se pitaš kako možeš posmatrati Perseide…

Ono što će te obradovati jeste da nije potrebna nikakva posebna oprema za posmatranje kiše meteora. Naravno, moraš obratiti pažnju na par stvari.

Potrebno je da budeš dovoljno daleko od svjetlosti grada (najbolje bi bilo da se popneš na neko obližnje brdo ili ukoliko imaš gdje, odeš kod nekog na selo) i da računaš da je našim očima potrebno 15 do 30 minuta da se priviknu na mrak. Lijepo se smjesti, pripremi za romantisanje, naoružaj strpljenjem i promatraj jer se meteori mogu pojaviti na bilo kom dijelu neba.

A kada se pojave…znaš već, zamisli neku želju, pa ko zna, možda se i ispuni. 🙂

Za kraj, ukoliko želiš da zabilježiš momenat, ostavljam ti tutorial kako da uslikaš zvijezdu padalicu.

Podijeli sa prijateljima:

Povezani članci:

Budi u toku!

Prijavi se na newsletter i ne propusti novosti, obavještenja i zanimljivosti iz STEM svijeta. :)

Budi u toku!

Prijavi se na newsletter i ne propusti novosti, obavještenja i zanimljivosti iz STEM svijeta. :)

Obavještenje

Polaganje testa za DoMEn školu programiranja je 01. oktobra u 9.00h, u prostorijama PMF-a u Podgorici- sala 207 za osnovce i 208 za srednjoškolce.