Ako uočite danas nekoga kako drži peškir oko vrata, uvija ga da bi formirao životinjske oblike ili ga podiže visoko u očiglednoj želji da se provoza svemirskom letjelicom, zapamtite: BEZ PANIKE. Danas je Dan peškira!
U doba kalendarskih oda – s danima posvećenim biciklima, okeanima, asteroidima, hrani, video igricama, pčelama, pa čak i mrmotima – tu je i 25. maj. Na prostoru bivše Jugoslavije, današnji dan je poznat kao Dan mladosti (zbog čega sam uvijek zavidjela drugu i drugarici koji su na današnji dan rođeni), u čast doživotnog predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita.
Širom svijeta, ipak, za okorjele obožavaoce Daglasa Adamsa, autora veoma popularnog i meni jako dragog “Autostoperskog vodiča kroz galaksiju”, današnji dan poznat je pod još jednim imenom – Dan peškira! U njegovu čast, svake godine, 25. maja, obožavaoci Adamsovog stvaralaštva s ponosom čitavog dana nose oko vrata peškir (i na sva pitanja odgovaraju brojem 42) – baš kao i autostoperi koji krstare galaksijom.
Autostoperski vodič kroz galaksiju
Autostoperski vodič kroz galaksiju prvobitno je, krajem sedamdesetih godina, emitovan kao šestodijelni radiodramski serijal na BBC radiju. Kasnije je djelo zaživjelo u vidu knjiškog serijala (poznatijeg kao “triologija u pet dijelova”) koji su činili naslovi: Autostoperski vodič kroz galaksiju (1979), Restoran na kraju Vaseljene (1980), Život, Vaseljena i sve ostalo (1982), Doviđenja i hvala na svim ribama (1985) i Uglavnom bezopasni (1992).
Danas je to jedna od najpopularnijih i najčitanijih naučno-fantastičnih knjiga svih vremena!
Serija romana prevedena je na više od 30 jezika i čak je i dio školske lektire za učenike u pojedinim dijelovima svijeta (još jedna stvar na kojoj zavidim, priznajem). Prema njoj su napravljene brojne kompjuterske igre, nacrtani stripovi, snimljena istoimena igrana TV serija (1981), a 2005. godine došlo je i do filmske adaptacije.
Istorija Dana peškira
Dan peškira prvi put je proslavljen 25. maja 2001. godine, samo dvije nedjelje nakon Adamsove smrti u 49. godini, kada je grupa obožavalaca odlučila da oda počast njegovom sjećanju slaveći skromni – a ipak najvažniji – komad tkanine koji svako od nas posjeduje. Na današnji dan, ljudi širom svijeta postavljaju na društvene mreže fotografije sa svojim voljenim peškirima uz hashtag #TowelDay. Veliki broj ljubitelja Daglasa Adamsa vidjećete tog dana i na poslu ili u školi sa svojim peškirima, dok dosta njih organizuje i kućne zabave i pravi Pan Galactic Gargle Blasters i Janx Spirit, pića koja je Daglas u knjizi izdvojio kao najomiljenija u galaksiji. Godine 2015. astronautkinja Evropske svemirske agencije (ESA) Samanta Kristoforeti obilježila je čak ovaj dan na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Biblioteke i knjižare često organizuju čitanja odlomaka iz knjiga. Brojni pabovi širom Evrope, ali i u Americi (i čak i u Brazilu) nerijetko poslužuju besplatna pića onima koji se pojave sa peškirima 25. maja. Neki organizuju čak i projekcije TV serije ili filma. Na posebnom sajtu (towelday.org) posvećenom aktivnostima koje se organizuju ovog dana širom planete, možete pronaći i u kojim se to zemljama i na koji način proslavlja Dan peškira ove godine! Sama ideja da se počast autoru oda baš peškirima potiče iz poglavlja u kom Adams objašnjava njihovu važnost međuzvezdanim putnicima. |
Izvorni citat koji objašnjava važnost peškira može se pronaći u trećem poglavlju Autostoperskog vodiča kroz galaksiju:
“Jednim delom zbog njegove praktične vrednosti – možete da ga omotate oko sebe da biste se ugrejali dok idete hladnim mesecima Džaglan Bete; možete da ležite na njemu na blistavim peščanim plažama Santraginusa V i da udišete mirisna isparenja okeana; možete da se pokrijete njime i da spavate pod zvezdama što crveno blistaju nad pustinjskim svetom Kakrafun; možete ga upotrebiti kao jedro za maleni splav kojim ćete se spustiti niz laganu, mirnu reku Mot; možete da ga navlažite i koristite u borbi prsa u prsa; da ga omotate oko usta da biste se sačuvali od otrovnih isparenja ili oko glave da izbegnete pogled proždrljivih buljoustih zveri Traala (to su tako očajno glupe životinje da misle da ne mogu da vas vide ako vi ne možete videti njih – tupe kao ćuskija, ali vrlo, vrlo proždrljive)…”
Peškir nam, pritom, kako pisac dalje objašnjava, može služiti i kao signalna zastavica (logično), a ako dobro razmislite, možemo se njime i jednostavno obrisati, naravno, samo ukoliko poslije svega toga bude dovoljno čist (opet, sasvim logično). Autor potom nastavlja:
“Što je još važnije, peškir ima izuzetnu psihološku vrednost. Iz nekog razloga, ako strag (strag: ne-autostoper) otkrije da stoper poseduje sopstveni peškir, automatski će pretpostaviti da poseduje i četkicu za zube, sapun, kutiju keksa, čuturu, kompas, mapu, sprej protiv gamadi, kišni mantil, skafander i tako dalje. Štaviše, strag će u tom slučaju drage volje pozajmiti stoperu nešto od svega toga ili od desetine drugih stvari koje je stoper mogao slučajno da izgubi…”
I poslije recite da peškir nije najkorisnija stvar koju možete ponijeti na put?
Onima koji nisu čitali ovu knjigu, toplo preporučujem da to urade (što prije), a za vas koji jeste, danas imam samo jedno pitanje – imate li svoj peškir pri sebi? 🙂